Prema popisu stanovništva iz 2001. godine u 20 naselja Republike Hrvatske živi 61 obitelj i 204 duše s prezimenom Šuker.
U popisu iz 1948. godine u Hrvatskoj je živjelo samo sedam stanovnika s prezimenom Šuker: u Vinkovačkom Novom Selu četiri i u Petrinji tri duše.
Šuker je stari rod livanjskog područja sa prastarinom na području Jajca, odakle su doselili oko 1720. godine s prezimenom Kujundžija, s kojim su upisani i 1741/1742. godine u kapitalnom popisu bosanskohercegovačkih Hrvata katolika biskupa fra Pave Dragićevića u selu Zastinju pokraj Livna: tročlana obitelj Lovre Kujundžije (u izvorniku Laurentius Cuiungia). Prastarina Šukera nekadašnjih Kujundžija odnosno Kujundžića vjerojatno je bilo selo Bistrica pokraj Jajca, u kojem je u Dragićevićevu popisu zabilježena 13- člana obitelj Luke Kujundžića (u izvorniku Lucas Cuiungich).
Danas Šukeri na livanjskom području žive u Lištanima, Donjim i Gornjim Rujanima, selima na istočnom rubu Livanjskog polja, u podnožju planine Dinare. Odatle su se u posljednjih šezdesetak godina Šukeri raselili diljem Hrvatske, a najviše: u Slavoniju ( četiri naselja, 23 obitelji, 77 duša); na zagrebačko područje (7, 22, 72); u Dalmaciju (6, 11, 40).
Ivan i Davor Šuker. Izvor: Wikipedia
Iz Lištana je u Osijek početkom šezdesetih godina 20. stoljeća stigao i Tomislav Šuker na glasu kao najbolji u bacanju kamena s ramena, kojeg će zamijeniti s kuglom pod nadzorom osječkih trenera i uz pomoć skromne športske stipendije. Već godine 1966. godine s hicem od 18 metara i 40 centimetara postaje prvak Balkana a malo kasnije i Mediterana s napomenom da je bio i standardni višegodišnji reprezentativac Jugoslavije u atletici.
U obitelji Tomislava Šukera, koja i danas jedina s tim prezimenom u Osijeku, rodio se prvog siječnja 1968. godine sin Davor, aktualni predsjednik Hrvatskog nogometnog saveza, bivši hrvatski nogometni reprezentativac (68 nastupa i rekordnih 45 golova), najbolji strijelac hrvatske nogometne reprezentacije svih vremena, prvi golgeter Europskog nogometnog prvenstva, održanog 1968. godine u Francuskoj, koji je upravo izabran za člana Izvršnog odbora UEFE kao prvi Hrvat, i to s 34 od moguća 54 glasa.
Što se tiče Slavonije Šukeri su prezime vinkovačkog kraja: u Vinkovcima (14 obitelji, 47 duša), Ivankovu (5, 15), Nuštru (3, 12).
Na zagrebačkom području žive 22 obitelji i 72 duše s prezimenom Šuker, a najviše ih je: u Zagrebu (devet obitelji, 23 duše), Zaprešiću (5, 19), Velikoj Gorici (2, 10), Dugom Selu (2, 9), Sesvetama (2, 8) itd.
U Dalmaciji Šukeri najradije žive: u Splitu (tri obitelji, 11 duša) i četirima Kaštelima (7, 27).
Zanimljivo je spomenuti da se još nitko od hrvatskih onomastičara nije bavio etimologijom prezimena Šuker, pa ni najveći hrvatski stručnjak u toj oblasti akademik Petar Šimunović. To je i još zagonetnije kad se zna da postoji 19 hrvatskih prezimena s osnovom šuk-, kao što su: Šuk, Šuka, Šukaj, Šukalić, Šukalo, Šukalj, Šukan, Šukara, Šuke, Šikec, Šukelj, Šuker, Šukić, Šuklje, Šukman, Šuknović, Šuko, Šukovez i Šuković.
Iako na prvi pogled prezime Šuker ima germanski prizvuk, ipak njegovo jezično podrijetlo nalazi se u onome što je na dinarskom području ostalo iza srednjovjekovnih albanskih stočara, koji su sa svojim stadima dopirali i do Istre.
S posve udomaćenom u hrvatskom jeziku riječju šuša (u Anićevu rječniku brav ili govedo bez rogova) u uporabi su, posebice lokalnoj, pridjevi šuk i šut sa značenjem bezrog, bez rogova, s primjenom na nazive domaćih životinja: šukalj, šukan, šukaš, šukalo (jarac ili ovan), šukava (krava), šukonja (vol) itd. U govorima Dalmatinske zagore, Like i zapadne Hercegovine sve što se (jezično) odnosi na životinje može se primijeniti i na ljude, pa su primjerice česti nadimci Šuka, Šuko, Šuke, od kojih nije bilo teško izvesti i prezime Šuker.